Sagovornik, Albanac iz Kamenice tvrdi da od svojih suseda Srba nikada nije doživeo ništa loše. Kako kaže uvek će pamtiti pomoć koju su mu pružili prilikom dolaska srpskih paravojnih jedinica. Nedugo zatim kada su se stvarui u političkom smislu promenile i albanske snage ušle u Kamenicu, [redakcija portala odlučila je da za sada ne otkriva identitete sagovornika] je dobio priliku da im uzvrati na isti način. Hrabrio ih je i uticao na njihovu odluku da ostanu u svojoj kuću i ne odsele se. Obećao im je da će ih na sve moguće načine zaštiti ukoliko za to bude bilo potrebe. Razgovor je u organizaciji Centra za istorijske studije i dijalog vodila Besime Malići iz NVO Network of Peace Movement iz Kamenice.
P: Pozdrav još jednom. Zahvaljujem Vam se na tome što ste našli vremena da dođete i budete deo ovog intervjua. Ponovno ću se predstaviti, ja sam Besa iz NVO-a NOPM iz Kamenice. Kao što sam Vam ranije objasnila, svrha ovog intervjua je diskusija o sporazumima ili takozvanoj „besi“ između Albanaca i Srba u toku 1906. i 1907. pa nadalje. Dakle, svrha intervjua je razbijanje predrasuda i stereotipa na etničkoj osnovi kao najboljeg načina suživota između Albanaca i Srba. Imamo jedan kratak upitnik za koji smo želeli da dobijemo Vaše odgovore. Prvenstveno, da li nam se možete predstaviti i odakle dolazite?
O: Pozdrav. Ja sam [redakcija portala odlučila je da za sada ne otkriva identitete sagovornika]. Dolazim iz Kamenice.
P: U redu, [Ime]. Da li nam možete reći da li imate prijatelje u srpskoj etničkoj zajednici na Kosovu? Koliko ste bliski? I da li razumete srpski jezik?
O: U redu. Prvenstveno, sprski jezik dobro poznajem. Dakle, mogu da komuniciram i nemam problema pri tome. Učio sam ga u prvom i drugom razredu osnovne škole. Što se tiče toga da li imam prijatelje iz srpske zajednice, odgovor je da, imam i sa njima se povremeno družim. Što se tiče toga da li smo bliski, jesmo, zato što su oni ujedno i naši susedi koji žive blizu moje kuće.
P: Dobro. Da li ste se redovno družili, da li ste susedima koje ste pomenuli ili kolegama koje ste imali pre rata išli u kućne posete i u posete za vreme blagdana, bilo da su u pitanju hrišćanski ili muslimanski verski praznici u periodu pre rata, u toku rata i posle rata?
O: Što se tiče druženja pre rata, započeću sa periodom pre rata, tada smo išli u porodične posete srpskim kolegama. Takođe smo išli u posete za vreme blagdana kao što su Velikdan, Božić… Uvek su nam srpski susedi za Velikdan donosili poklone npr. raznobojna kuvana jaja i ostalo, i to je bilo uobičajeno u tom periodu pre rata. Međutim, u toku rata, zbog situacije i zbog novonastalih pritisaka nismo uspeli da održavamo te redovne posete, dok se nakon rata ova pojava već proredila pa nismo išli niti su nam dolazili u redovne posete zato što su se neki susedi već iselili ili su promenili mesto boravka i slično.
P: Dobro. Pomenuli smo period konflikta na Kosovu. Da li mi možete reći da li se nešto, i ako jeste, šta se to promenilo u Vašem odnosu sa susedima ili srpskim kolegama kada je Slobodan Milošević došao na vlast u periodu između 1987-1999. pa sve do danas? Dakle, od tog perioda dolaska Slobodana Miloševića na vlast da li je došlo do promena u Vašem odnosu sa susedima?
Da li se nešto promenilo?
O: Nije, pošto kao što sam odgovorio na prethodno pitanje, u tom periodu dakle, u toku rata je na vlasti već bio Slobodan Milošević i mi smo sa susedima bili u odličnim odnosima stoga, naši odnosi nisu eskalirali. Bilo je takvih slučajeva, ali se to meni nije desilo. Nakon perioda ’99. nije se desilo nešto konkretno što bih mogao da naglasim. Međutim, što se tiče sadašnjeg perioda naši odnosi sa susedima i kolegama Srbima su jako dobri.
P: Dobro. Koliko je važna etnička pripadnost prema Vašem ličnom mišljenju? Odnosno, koliko je važno biti Srbin ili Musliman u vašem društvu odnosno, u vašim odnosima sa srpskom zajednicom u periodu pre rata, u toku rata i sada posle rata? Koliko je to za Vas važno?
O: U redu. Što se tiče važnosti etničke pripadnosti, toga da li je neko Srbin ili Musliman, ja lično smatram da ne možemo da vršimo takvu podelu zato što je moje druženje sa srpskom zajednicom i pre rata i nakon rata, pošto ne mogu reći i u toku rata, zato što je u toku rata bilo vreme nemira pa smo na neki način bili odsutni, ali druženje je uvek postojalo, kako pre tako i posle rata. Stoga, ne bih mogao da izdvojim prednost tog bivanja Srbin ili Musliman.
P: Dobro. Da li ste čuli o nekom primeru među-etničkog braka između Srba i Albanaca pre rata, u toku rata i posle rata? Takođe, da li znate neki slučaj gde se srpska i albanska omladina druži i u današnje vreme? Ili možda u prošlosti?
O: Što se tiče među-etničkih brakova između Srba i Albanaca pre rata, verujem da ih je bilo, ali nemam tačnih informacije gde ih je bilo, lično ne poznajem nikoga ali verujem da su brakovi postojali. Takođe nemam informacija o tome ni što se tiče perioda u toku rata, dok što se tiče brakova posle rata nisam obavešten. Međutim, što se tiče srpske i albanske omladine i toga da li se oni druže, mislim da se druže i ne samo omladina već i oni srednjih godina. Što se omladine tiče, oni učestvuju u raznim aktivnostima. Verujem da škole organizuju razne aktivnosti putem kojih se oni druže. Druže se i u gradskom parku koji je renoviran gde srpska zajednica…kojeg svi koriste dakle, koriste ga i srpska i albanska zajednica. Takođe, Albanci i Srbi dele pijacu na kojoj oni kupuju, prodaju i snabdevaju se prehrambenim proizvodima.
P: U redu. Da li nam možete dati neki primer pružanja podrške, pomoći ili uzajamne pomoći od strane nekog člana srpske zajednice? Da li ste Vi lično imali takvo iskustvo?
O: Da, postoje brojni slučajevi koji su se meni lično dogodili. Trenutno mogu da specifikujem dva-tri slučaja. Imamo primer gde nam srpski susedi pomažu u raznim stvarima, u raznim kućnim ili poslovima oko kuće kao što su kako posaditi voćke, kako pripremiti određenu hranu…
P: Tradicionalnu?
O…tradicionalnu i hranu koja se priprema u jesen za koju smatram da je srpska zajednica stručnjak.
P: U redu, Dardan. Da li možete da nam kažete Vaše mišljenje o stavu srpskih vlasti u to vreme dakle, policije i vojske naspram albanskog stanovništva u toku rata koji se odigrao 1999. Da li možete da nam kažete nešto o tome? Kako ste Vi to doživeli?
O: Da. Pošto je period ’90. godina bio jako haotičan, nestabilan i loš, stav srpskih vlasti u tom periodu odnosno, policije i službenih vlasti vojske naspram stanovništvu je bio jako loš, ali smatram da su tadašnje direktive i uputstva davana „odozgo“, počevši od rukovodstva Slobodana Miloševića.
P: U redu, [Ime ispitanika]. U tom slučaju da li su se Vaši susedi potrudili da Vam pruže zaštitu, osiguraju hranu ili ostale potrepštine u toku rata, pošto ste pomenuli da živite u naselju u kojem žive i Srbi?
O: Da, moja dva suseda koji i dan-danas žive blizu mene su nam pružili zaštitu, posebno tada kada su došle srpske paravojne snage odnosno, Arkanove snage. Oni su nas štitili i to je nešto što im nikada nećemo zaboraviti.
P: U redu. Da li ste Vi lično doživeli nasilje ili je Vaša imovina bila oštećena u toku rata? Ukoliko je odgovor potvrdan, kako su reagovali Vaši srpski susedi na to?
O: Da, došlo je do krađe stvari sa naše imovine tokom ’99. Naši srpski susedi su bili ogorčeni i frustrirani zbog toga i smatrali su da to nije u redu, da je to učinjeno od strane nekih „huligana“ koje ni oni nisu poznavali.
P: Dobro, [Ime ispitanika]. Da li ste Vi pokušali da ih zaštitite kada su albanske snage preuzele kontrolu nakon povlačenja jugoslovenske vojske 1999? Da li ste se Vi kao sused potrudili da u tom slučaju zaštitite Vaše susede od Albanaca, da se tako izrazim?
O: Da. U principu mi smo razgovarali sa našim susedima o tome da nema potrebe da se raseljavaju ili da beže sa Kosova zato što, iako albanske snage preuzmu kontrolu, mi smo im rekli da ćemo ih zaštititi, da ćemo ih bar pohvaliti jer su i oni nama pomagali u toku rata.
P: U redu. Pošto Vi imate 41 godinu, da li biste mogli nešto da nam kažete o periodu socijalizma? Ne znam koliko se sećate ovog perioda ili koliko informacija imate o toj epohi. Takođe, sledeće pitanje je da li ovu epohu smatrate pozitivnom i potvrdnom u smislu razvoja Kosova? Kakvo je Vaše sećanje na taj period i da li smatrate da je bio pozitivan što se tiče razvoja Kosova?
O: U redu. Što se tiče sećanja na socijalistički period možda bih mogao da pomenem da je socijalistički period imao…
P: Da, [Ime ispitanika]. Nemojte da žurite.
O: U redu. Što se tiče sećanja na period socijalizma, smatram da je najlepši period iz tog vremena bio period kada smo mi bili pioniri, kada bi svi učenici škole stavili onu lepu maramu i kapu pa smo išli u šetnje po parkovima i na ekskurzije gde bi se takođe odvijale kulturno-umetničke aktivnosti. Što se tiče pozitivnih stvari u smislu razvoja Kosova, mislim da ne mogu ništa konkretno da naglasim zato što je to bio period mog odrastanja i nemam toliko informacija koje bi vama koristile.
P: U redu, [Ime ispitanika], toliko što se tiče dela intervjua. Ja Vam se još jednom zahvaljujem na vremenu i na tome što ste se odazvali na moj poziv. Želim Vam sve najbolje.
O: Hvala vam [Ime ispitanika]. Bilo mi je zadovoljstvo. Sve najbolje.